Nije ovo otkrivanje kulinarskih užitaka điton kroz povist i kulturu di šampjer zauzima posebno misto u svitu gastronomije sa svojim delikatnin okuson i teksturon šta ga čini nejcjenjenijon ribon u pijatu. Malo ću prodivanit o njemu, ali bit je druga.

Bogata povist i kulturni značaj njegove uzvišenosti u kulinarskom svitu datira daleko. Još u grčkoj mitologiji virovalo se da je riba dobila ime po Zeusu, kralju njiovi bogova, zbog izgleda i okusa, ali onje simbol blagostanja i obilja jer se sprema i servira na kraljevskin banketima i dvorskin prigodama.

U mediteranskoj kužini on je nasljeđe pa tako od francuskog bouillabaissea do talijanskog cioppina on je elegancija i sofisticiran dodatak svakoj trpezi.

Kako je popularan ka ribolovni trofej bilo da je sportski ili gospodarski ulov ključno je dati prioritet njegovon očuvanju pogotovo u vrime mrista ako znamo da se mristi na kraj zime i početkon prolića.

Poznato je tako da tamo di je jedan ima još baren dva, ako ne i dvaset na hrbatu ispo lanterne pa se postavlja pitanje šta ćemo ostavit našin generacijama koje dolaze. Znan da će neki reći da riba ima rep i usta i da se brzo obnovi ali gledan ja i po sebi; tamo di radi, i dok radi, ne ostane ni za simena više i uvik misliš ne dešava se ovo često pa triba iskoristiti.

Primjena održivih ribolovnih praksi i propisa koji bi štitili sve ribolovne vrste kroz njiove sezone mrista garant bi osigurali ako ne dali bi bar priliku da nadolazeće generacije mogu isto vako uživati ribolovno i kulinarski u godinama koje dolaze.

Jer šampjer nije samo kulinarski užitak, sed historia et cultura.